Osjećaj da knjige nisu samo za bježanje, nego za vraćanje kući — ne u kuću, nego u sebe. Čitulja nije puki popis pročitanog; ovo je trag gdje sam bila dok sam čitala. Kiša taj dan. Kava koja se ohladila. Mačka koja je legla preko stranice.
Kupila sam je u prolazu, na željezničkom kolodvoru. Korice su bile bordo, naslov sitan. Čitala sam prvu rečenicu i već sam znala: ovo će me pratiti nekoliko dana. dnevnik čitulje
Naslov knjige: “Tihi gost” Autorica: Lana B. (pročitano od 5. do 12. travnja) Osjećaj da knjige nisu samo za bježanje, nego
Stranica 47. Opis kako dječak prstom prati godove na drvenom podu. “Godine su se uvukle u drvo kao pisma koja nikad nisu poslana.” Zatvorila sam knjigu na pet minuta. Gledala kroz prozor. Pomislila na svoju baku koja je pisala dnevnik, ali ga je onda bacila. Kava koja se ohladila
Stari glasovir na tavanu iznajmljene kuće. Žena koja dolazi liječiti tugu, i dijete koje ne govori. Ponekad zvukovi u noći. Ali nije horor — više je kao da netko nježno kuca iznutra, pokušavajući ispričati svoju priču dok ne nestane.